Rangerov nacrtak za izradu oltara

Navigacija:

Informacije:

Izložbe:

Galerije:

Štrigova

Crkva sv. Jeronima

Posebno pitanje predstavlja autorstvo programa za oltar sv. Jeronima. Prema riječima Doris Baričević iz 1989. god., Kipar neusporedivo većeg dometa i snage imaginacije izradio je 1747. godine (sic; Bedeković kaže da je postavljen 1745., a pozlaćen 1748. god.) figuralni ukras za glavni oltar pavlinske crkve sv. Jeronima u međimurskoj Štrigovi… te kasnije: delineacija ili nacrt kao i ikonografski program pavlinski su doprinos ovom izuzetnom ostvarenju.

Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova)

I. K. Ranger, prije 1744.: grafika oltara sv. Jeronima u Štrigovi, u: Natale solum… 1752.

Ivan Krstitelj Ranger (Štrigova)

Štrigova, oltar sv. Jeronima.

Crtež toga oltara s Rangerovim potpisom: F. Joan. Ranger Ord. S. P. p. & del. (Ranger se inače nije potpisivao) objavio je Bedeković u Natale Solum uz str 305. Doris Baričević pak, već u sljedećoj rečenici, sa svojom ocjenom nije povezala Rangerovo ime već je nastavila: Ljepota oltara potakla je samog Rangera da po njemu izradi jednu grafiku za slavno Bedekovićevo djelo…“ Podrobnija poredbena raščlamba obaju oltara, izdjelanoga u crkvi i naslikanoga u knjizi, može dopuniti starije predodžbe o njihovu međuodnosu.

Za hrvatske pavline je Jeronim, prevoditelj Biblije na latinski, bio važan ne samo kao Vitae S. Pauli primi Eremitae Chronologus et Imitator („Opisivač života i nasljedovatelj sv. Pavla, prvoga pustinjaka“, kako je to bilo zapisano uz njegov lik u ljetnoj blagovaonici lepoglavskoga samostana), nego isto tako kao autor “hrvatskoga” (slavenskoga) književnoga jezika i glagoljice, Hrvat, rođen u Štrigovi, gdje su imali vlastitu rezidenciju.

Jeronim je na oltaru okružen s 19 streličastih snopova zraka zlaćenoga sjaja. Po njima su razasute manje ili veće skupine kuglastih oblačića s kipićima devet malih anđelaka. Danas je sačuvano šest razvijenih svitaka s biblijskim navodima (pet ih drže anđelčići u rukama, a šesti je, naknadno, odložen u dnu). Na simcima Đure Griesbacha, snimljenima uoči drugoga svjetskog rata, ima ih više. Anđeo u vrhu drži nad svečevom glavom kardinalski šešir, a drugih svečevih atributa nema.

Svetohranište, što ga spominje Bedeković, ima danas trodjelnu razdiobu sa središnjim tabernakulom i dvjema manjim nišama s biblijskim motivima (David ili Danijel [?] s lavom, te Kaleb i Jošua koji iz Eškola donose grozd obilja). Nasred nadvoja (iznad svetohraništa) kerubinska je glavica, a bočno su ispružena dva lava.

Usporedi li se s ovime Rangerov crtež cijeloga oltara, uočavaju se mnoge podudarnosti. Svetac se tek nešto naglašenije prignuo, ruke su savijene pod drugim kutem, koljeno nije tako izbočeno a nabori odjeće se skupljaju uz noge, dok se na kipu nabori rokete pripijaju uz tijelo kao da su vlažni, a haljina širi uz noge. No i ovdje Jeronim diže desnicu na blagoslov, a lijevom rukom privija kardinalsku palicu. Ranger nije imao ograničenja kao kipar, pa se iza Jeronima iz blještave bjeline rubom izvijaju oblaci i čak 21 snop zraka (no i kipar ih je izvorno, zbog čvrstoće kompozicije, predvidio više). Isto tako ni oblaci nisu onako kruti kao oko kipa, a osim devetorice anđela s atributima i neispisanim svitcima, oko sveca lebde i sitne krilate anđeoske glavice.

Anđelak s kardinalskim šeširom pridržava lijevom rukom neku (neispisanu) ploču, ali ne točno nad svečevom glavom, već malo ulijevo. Do njegovih je nogu drugi anđeo s neispisanim svitkom, nešto niže treći s isposničkim bičem u lijevoj ruci. Uz sveca se, još niže, privio četvrti anđeo s luči u desnici i svitkom uz svečevu nogu. Sasvim u dnu je peti anđelak s dvjema knjigama nad glavom. Njegov par s druge strane ima neispisan papir, dok onaj nad njime, uza svečeve noge, osim svitka, pridiže na grudi omanji kamen. Sljedeći anđeo opremljen je još jednim isposničkim atributom — lubanjom. Nad njime, ukoso prema svecu, lebdi posljednji anđeo koji u ljevici drži ljiljan, a u ispruženoj desnici svitak.

Zanimljivo je da se na Rangerovoj grafici dva lava uspinju uza središnji dio (jednostavnije urešena) svetohraništa prema svecu, a na rubovima su dva sitna anđela koja ne pripadaju retablu već predeli sa svetohraništem zatvorenih vratiju. U bočnim nišama nema likovnoga sadržaja, no zato je oltar opremljen sa šest malih svijećnjaka.

Iz Rangerovih se atributa sv. Jeronim otkriva kao pisac (ali i ocjenitelj tuđih knjiga). Luč kao simbol prosvjetljenja ilustrira njegovo, prijevodom biblije postignuto prosvjetljenje. Kamen, lubanja i bič simboli su Jeronimova pustinjačkog isposništva, a ljiljan čistoće. Odjeća i odgovarajući atributi predstavljaju ga kardinalom, što on uopće nije bio, jer ta čast i služba u njegovo doba još uopće nije bila uspostavljena.

Dok su na stvarnome oltaru svici ispisani, na grafici zbog malih dimenzija nisu. No zato se prema pokretima anđela na stvarnome oltaru ne može zaključiti da su držali neke atribute kakve vidimo na grafici. Usporedimo li pak tekstove i atribute, vidjet ćemo da se njihov smisao podudara.

Na svitku uz anđela desno dolje piše Cum leonibus lusit quasi cum agnis Ecl 47 v. 3. Danas je to Sirah 47,3 (o Davidu): “Igraše se s lavom kao s jarićima”, što odgovara položaju anđela uz jednoga od lavova (pavlinskih simbola) pod svečevim nogama na grafici. Tekst nedvojbeno upućuje na Jeronima kojemu je lav jedan od osnovnih atributa.

Tekstom Leprosi mundantur Math 11,5 („Gubavi se čiste“), koji je sastavni dio retka što završava riječima „siromasima se propovijeda Radosna vijest“, predstavljene su knjige na glavom anđelka na oltaru i na grafici.

Anđeo usred oltara desno s navodom Imperat immundis spiritibus et exeunt Lk 4,36 (“zapovijeda nečistim dusima te izlaze”) odgovara Rangerovome s lubanjom, a na oltaru danas nedostaje onaj s Jeronimovim kamenom; oba anđela s grafike ilustriraju svečevu težnju oslobađanja od zla i svake napasti.

U sredini oltara na lijevoj su strani dva anđela. Jedan je bez teksta, a uz gornjega piše: Ponam in lucem scientiam illius Sap 6,24 („na vidjelo [svjetlo] iznijeti znanje njezino [tj. mudrost]”, Mudr 6,22), što odgovara Rangerovu anđelu s luči uz svečeve noge kao znaku prosvjetljenja.

Oba anđela u vrhu oltara lijevo i desno ispod onoga s kardinalskim šeširom drže ispisane svitke. Desni navod Gloria et honore coronasti eum Ps 8 v. 6 (“Slavom i sjajem njega okruni”) doslovce se odnosi na pripisanu kardinalsku, a stvarno na nebesku počast. Kod Rangera je to dodatno ilustrirano ljiljanom čistoće - simbolom krijeposti.

Anđeo na lijevoj strani oltara drži pak svitak s tekstom: Ex ore ejus prudentia et scientia, Prov. 2,6 (“iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost”), što u vezi s Jeronimom i ne traži komentara, ukoliko takvim komentarom ne shvatimo navod iznad oltara. Tu su prepričane riječi sv. Pospera Akvitanskoga (Carmen de Ingratis I. 55-60): SANCTVS HIERONYMVS STRIDONE PARVA NATVS HEBREI, GRAI LATIIQVE ELOQVII GNARVS (“Sv. Jeronim, rođen u Stridonu, znao je hebrejski, grčki i latinski govoriti”) koji je njima veličao Jeronimovu učenost.

Nakon ove poredbe čini se logičnijim da je kipar u svojoj realizaciji ranije nacrtane krhke strukture posegnuo za svitcima s odgovarajućim tekstovima (koji su svojim površinama čak pružali čvrstoću konstrukciji), nego da bi slikar te tekstove s oltara pretakao u atribute. Budući da se sadržaj oltara u potpunosti uklapa u „likovnu propovijed o svecu“ koju je Ranger razradio u ovome svetištu s čitavim nizom odgovarajućih svetopisamskih navoda, čini se da ova grafika predočuje nacrtak za izvedbu oltara. Slično se, naime, u Rangerov slikani program uklapa i sadržaj propovjedaonice u Belcu. Pri tome nema dvojbe o udjelu pavlinskih teologa, iako i oni potvrđuju Rangerovo umijeće i predstavljaju ga kao vrsna svećenika.

Copyright © 2003.—2008. Janko Belaj & Marija Mirković, All Rights Reserved.